istorijat

Srpski kadril na azuru bečkog Dunava

Ljubičasta mađija noći sjaktala je na snegu, srebrio se ledeno i glatko mesec, a sijale neobično nemirne zvezde. Drveta, crna i mokra, probuđena svetlošću, pomerala su se u stranu i mahala prstima sa kojih je kapalo biserje. „Šta se dešava“, šumorilo je granje pospano i molski, šapatom. Voden, raspevan, plah i kobaltnoplav u noći, Beč je bio pripravan da u njemu otpočne još jedan bal. Ali slovenski. Jer postoje prečice do radosti, a ples je jedna od njih. Devetnaesti je vek, u ovom gradu živi oko pedeset hiljada Slovena, povezanih bliskim poreklom i sličnom sudbinom.
0 .

jubilarni

Savaball

18—01—24

u Hofburg palati

TRADICIJA KOJA DATIRA OD 1846. GODINE

Najprestižnije okupljanje srpske zajednice u glavnom gradu Austrije i istovremeno deo čuvene bečke balske sezone i svetosavskih svečanosti.

Beč je grad kome je u temeljima kulture utkana balska sezona, koju grad živi od novembra do februara svake godine, stolećima unazad. Svetosavski bal i njegovi gosti su našli svoje mesto u tradicionalnom balskom delu godine i na taj način spojili kulture podneblja iz koga potiču i u kome žive. Uz zvuke valcera, ali i violine i trube, uz austrijske i srpske taktove, nasmejana lica u svečanim toaletama okupljaju se na Svetosavskom balu još od 1998. godine, kada je bal obnovljen. 

Srpski kadril prvi put izveden 1846. godine

Ideja za organizovanje Svetosavskog bala i obnavljanje tradicije nastala je kada je društvo „Johan Štraus“ iz Beča zatražilo podršku srpskih privrednika u Austriji za štampanje sabranih dela Johana Štrausa. U okviru tih dela nalazio se i „Srpski kadril“. Tragajući za istorijatom nastanka ove kompozicije došlo se do zanimljivog podatka da je knez Miloš Obrenović, koji je od 1842. godine živeo u Beču i posećivao bečke balove, dao nalog Johanu Štrausu sinu Mlađem da napiše kompoziciju prikladnu za Slavenski bal. Tako je nastala kompozicija „Srpski kadril“, a ista je prvi put izvedena na Slavenskom balu u Beču 1846. godine. Miloš Obrenović je Slavenskim balom želeo da okupi ugledne Srbe koji su živeli i radili u austrjskoj prestonici u to vreme, a među njima su bili i velikani Vuk Stefanović Karadžić i Branko Radičević. Slavenskom balu svojim prisustvom su na značaju davali strane diplomate, srpski zvaničnici, visoki oficiri sa svojim porodicama, kao i mnogi ugledni građani Austrije.

Obnavljanje tradicije balova

Posle 100 godina pauze, u januaru 1998. godine ponovo je održan Srpski bal u Beču, ovoga puta pod nazivom „Svetosavski bal“. Ime je dobilo po prvom srpskom arhiepiskopu i ktitoru srpskog Atonskog manastira Hilandaru Rastku Nemanjiću („Sveti Sava“).

Spoj dve kulture

Zvanični program Svetosavskog bala povezuje dve kulture i na njemu se izvode kako bečki valcer tako i srpske tradicionalne igre. Operske arije i šansone deo su balskog programa, kao i neizostavni „Srpski kadril“ Johana Štrausa Mlađeg. Svetosavski bal godinama uspeva da okupi građane srpske zajednice u dijaspori. Među balskim gostima sreću se ugledni gosti iz sfere kulture, obrazovanja i nauke, diplomate, sveštenstvo, ali svakako i studenti, poslovni ljudi i obični živalj, nezavisno od porekla i nacionalnosti, te se svi rado druže, zabavljaju i nazdravljaju uz uvek zanimljiv kulturni program Svetosavskog bala.

Savaball

2024